Čuvati unutrašnji kompas u svijetu stalnih promjena

Izložba radova vizuelne umjetnice Ivane Milić, pod nazivom ,,Uzemljenje“, biće otvorena večeras u galeriji Centra za kulturu prijestonice Cetinje u 19 sati. Postavka donosi snažnu vizuelnu i emotivnu priču o vraćanju sebi, tišini i prirodi. Kroz seriju radova koji odišu suptilnošću, ali i dubokom unutrašnjom snagom, umjetnica istražuje teme povezanosti sa sopstvenim bićem i svijetom oko nas.

Milić je za Pobjedu kazala da je ideja za izložbu proizašla iz duboko ličnog procesa suočavanja sa sopstvenim ritmom života i širim društvenim okolnostima.- Ubrzan tempo svakodnevice, buka i konstantna stimulacija udaljili su me od sebe, tijela, prostora i prirode. U trenucima zasićenosti, utočište sam nalazila u prirodi, posebno u mom selu - Kučka Korita, koje je postalo prostor istinskog povezivanja sa sobom.



Tamo je tišina postajala iscjeljujući element, a boravak u pejzažu - meditacija - istakla je Milić.Ona je naglasila da joj je upravo u tom prostoru došla vizija da prirodne elemente poveže sa crtežom i slikarskim tehnikama, da priroda postane, ne samo inspiracija, već i aktivni saučesnik u stvaranju.- Tako je nastao koncept „Uzemljenja“ - kao potreba da se energetski vratim sebi, ali i kao umjetnički odgovor na savremenu otuđenost od iskonskog - kazala je Milić.

PRIRODA„Uzemljenje“ za Milić znači stanje prisutnosti - kada se duh, tijelo i um povežu kroz dodir sa zemljom, kroz tišinu pejzaža i prirodne cikluse.- To je povratak suštini, iskrenosti i miru. Likovno ga istražujem kroz specifičan jezik koji se zasniva na dijalogu prostora, tijela i energije.

Svaki ambijent ima svoju memoriju i frekvenciju, i upravo ta nevidljiva dimenzija postaje polazište mog rada. Kroz crteže i slike u tehnici tuša i pigmenata, izražavam gestualnost i atmosferu tog unutrašnjeg i spoljašnjeg pejzaža. Radovi često djeluju kao slojevite prostorne mape - spoj različitih fragmenata, vremena i stanja svijesti - rekla je Milić.

Pored toga, važan dio izložbe čine instalacije - grane donesene iz prirode, kao autentični nosioci pejzaža. - Posebno mjesto zauzima platno na kojem sam intervenisala direktno u prirodi - prosipanjem boje, intuitivnim crtežom, pa čak i izlaganjem vremenskim uslovima. Platno je visilo na drveću, upijajući sunce, kišu, vjetar - i na taj način je priroda postala saučesnik u procesu stvaranja.

Ovim pristupom pokušavam da uklonim granicu između umjetničkog čina i prirodnog toka, kako bi rad postao zapis jedne energetske i osjetilne razmjene - kazala je Milić.Milić kroz izložbu želi da uvede posjetioce u prostor tišine, senzibiliteta i povratka suštini - da ih, makar na trenutak, izvuče iz svakodnevice i postavi u stanje prisutnosti.- Moji radovi ne traže samo vizuelnu pažnju - oni pozivaju na osjećanje, na sporiji ritam disanja, na unutrašnji dijalog.

Materijali koje koristim - grane, zemlja, platno izloženo kiši i suncu - nijesu slučajni. To su elementi koji pripadaju svima nama, koji nas podsjećaju na ono arhetipsko, iskonsko, organsko. Kroz tu taktilnost i prirodnost, želim da podsjetim posmatrača da je dio cjeline, da ne postoji odvojeno od prirode, već da je sa njom u stalnoj razmjeni - istakla je Milić.

Milić/ foto: Bojana MilićPosmatrač postaje aktivni učesnik rada - ulazi u energetski prostor instalacije, u njen ritam i njenu tišinu.- U tom susretu ne postoji ništa što treba da se „shvati“ racionalno - već samo da se osjeti, da se dozvoli sopstvenoj intuiciji da prepozna ono što mu je možda već odavno poznato, ali zaboravljeno. Poruka nije nametnuta - ona je poziv.

Da se spustimo, da se oslobodimo viška buke, da zakoračimo bosi u vlastito biće i podsjetimo se kako je jednostavno biti - kada se vratimo zemlji i sebi - rekla je Milić.SIMBOLIGrane i zemlja u njenoj postavci nijesu samo materijali - one su simboli kontinuiteta, pamćenja i povratka.- Grana je produžetak stabla, života, rasta - nosi u sebi sjećanje drveta, ali i njegovu sposobnost da se širi, da se grana, da traži svjetlost.

U mojoj instalaciji, grane vise sa plafona kao produžeci prirode u galerijski prostor - donoseći ritam šume, ali i krhkost trenutka. Zemlja, s druge strane, simbolizuje početak, osnovu, porijeklo. To je materija od koje smo satkani, koja nas nosi, hrani i kojoj se vraćamo.

Rasuta po podu, ona nas priziva da spustimo pogled, da usporimo, da prepoznamo gdje pripadamo - istakla je Milić.U simboličkom smislu, spoj grane i zemlje u postavci predstavlja kružni tok života - povezanost između neba i tla, između duhovnog i fizičkog, između procesa rasta i potrebe za prizemljenjem.- U njihovom susretu, pozivam posmatrača da prepozna vlastiti balans - između onoga što nas nosi i onoga što nas drži - kazala je Milić.

„Uzemljenje“ je, prema njenim riječima, nastalo na presjeku dvije sile - unutrašnje tišine i spoljašnje buke.- U tom kontrastu, pronašla sam prostor u kojem umjetnost postaje alat za balansiranje - mjesto gdje se intuicija, osjećaj, ali i kritički pogled na savremenost, stapaju u jednu poetiku - istakla je Milić.TIŠINABiti umjetnica za Milić znači očuvati unutrašnji kompas u svijetu stalnih spoljašnjih promjena.

- To znači biti svjesna, prisutna, otvorena za svijet, ali istovremeno čuvarka tišine, tijela, ritma prirode. U vremenu ubrzanja i digitalne raspršenosti, umjetnost mi postaje prostor vraćanja - sebi, zemlji, suštini.„Uzemljenje“ se rađa iz tog impulsa - iz potrebe da njegujem ono što je često potisnuto: žensku energiju, mekoću, arhetipsku snagu čuvarke, iscjeliteljke, majke.

Ovaj rad je i nastavak mog dugoročnog istraživanja o položaju žene, o sjećanju koje živi u tijelu, o mudrosti koju nosimo kroz generacije. U tom smislu, „Uzemljenje“ je i lični čin otpora - i blagi, ali odlučan poziv drugima da se vrate sebi i svom izvoru - istakla je Milić. Umjetnost kao dijalog sa prostoromIvana Milić je pojasnila da izložba „Uzemljenje“ nosi duboko lični pečat i vezana je za njen boravak na umjetničkoj rezidenciji u Portugalu, gdje je pejzaž brda Monsanto u Lisabonu postao prostor otvaranja - unutrašnjeg i kreativnog.

- Tamo sam prvi put osjetila potrebu da izađem iz okvira slike, da zakoračim u pejzaž kao u živi entitet. Umjetnost je tada postala energetska razmjena, dijalog sa prostorom, a ne samo forma.Taj period je obilježio duboki rad na sebi - kroz tišinu, kontemplaciju i hrabrost da slušam intuiciju.

Po povratku u Crnu Goru, osjetila sam potrebu da donesem tu novu mapu - da stvorim rad iz dodira sa istinom, bez filtera. „Uzemljenje“ je izraz te transformacije i mog puta povratka - u sopstveni kraj, u sopstveni senzibilitet - istakla je Milić..